Untitled Document
APARTMANI KOVACIKA · šet. Ante Starcevića 44a · 23250 Pag · Hrvatska·
Kontakt: tel. +385 9996699512· mailto:info@apartments-kovacika.com             
 
Untitled Document

 

Na mjestu na kojem se danas nalazi, grad Pag je podignut u razdoblju od 1443. do 1474. godine.

Pažani su, zbog opasnosti od Turaka, koji su u to vrijeme prodrli sve do zaleda Zadra, 18. 5. 1443. godine poceli, dozvolom Mletackog Senata, graditi grad na mjestu koje se zvalo uvala Katena. Prije toga Pag se vec dva puta selio. Od antickog doba, pa do kraja 4. stoljeca grad je postojao na mjestu koje se zvalo Caska (lat: Kissa ili Cissa).

Caska je potonula uslijed potresa, pa su se Pažani preselili na lokalitet znatno južnije, na mjesto koje se danas naziva Starim gradom. U 10. stoljecu, grad Pag je u potpunosti urbaniziran; posjeduje gradske zidine, kule, fortice, trgove, crkve, samostane, pucke naseobine i palace. Stanovnici grada bavili su trgovinom, ribolovom, stocarstvom, bili su mornari i proizvodaci soli. Mjesto Košljun bila je izlazna luka grada. Prema povijesnim dokumentima, naziv Pag prvi put se spominje u 10. stoljecu. Godine 976. kralj Stjepan Držislav oslobada Pag od Bizantske vlasti i za upravitelja grada postavlja hrvatskog župana. Poput vecine sredozemnih gradova i Pag je, ovisno o povijesnim prilikama, doživljavao svoje uspone i padove.

Godine 1192. izgradena je crkva sv. Marije koja i danas dominira podrucjem Starog grada. Jedan od najznacajnijih dogadaja u povijesti grada Paga je dobivanje Bule kralja Bele IV. kojom se gradu Pagu dodjeljuje status slobodnog kraljevskog grada 30. ožujka 1244. godine. Nakon dodjele statusa slobodnog kraljevskog grada, Pag se ubrzano gospodarski razvio. U Pagu se stoljecima život temeljio na kodeksu obicajnog prava. Pažani su željeli autonomiju za koju su se borili svim pravnim sredstvima. Posebno se za autonomiju grada Paga borio Belota Dobronic, paški sudac koji je na Opcem hrvatskom Saboru u Ninu 1396. godine nastojao oživotvoriti ideju o pravnoj i gospodarskoj neovisnosti Paga. Hrvatski kralj Ludovik I 1376. godine potvrdio je Pagu pravo slobodnog kraljevskog grada, i dao mu uz postojece, još i neke nove privilegije. Kralj Ladislav, 1403. godine, prodaje Veneciji svoj dio Dalmacije ukljucujuci i grad Pag. Na taj je nacin, za više stoljeca, Pag pripadao Mletackoj Republici. Godine 1433. Pag dobiva svoj Gradski Statut, jedan od prvih dokumenata takve vrste u Hrvatskoj.

Sredinom 15. stoljeca opasnost od Turaka je bila sve veca, pa su Pažani, 18. svibnja 1443. godine, zapoceli s gradnjom novog grada, na mjestu na kojem se on i danas nalazi. Urbanisticka rješenja novoga grada poštovala su principe ondašnje arhitekture i urbanizma, a planovi su se izradivali u Veneciji. U izradi urbanistickih planova sudjelovao je veliki graditelj i kipar Juraj Matejev Dalmatinac.

U velikoj procesiji, noseci sobom cudotvorni sv. Križ, Pažani su se, 18. rujna 1474. godine, preselili u novi grad. Procesiju je predvodio paški knez.U prilici utemeljenja novog grada napisana je povelja u kojoj stoji: U ime živoga Boga i pravoga Oca, Sina i Duha Svetoga, bez cijeg zazivanja nijedan pocetak nije valjano utemeljen, jednodušno je mišljenje Paga da se taj grad premjesti do luke Katene, na hvalu Boga i Blažene Djevice Marije, Svetoga Marka Evendelista, Svetoga Jurja Mucenika i svih svetaca Božjih; na cast i diku Prejasnoga Vladara i Presvijetlog gospodina Francesca Foscaria, milošcu Božjom slavnog mletackog Dužda, te cjelokupne velemocne naše Mletacke vlasti, pod pokroviteljstvom koje su i ovi temelji i mir i sigurnost svih plemica i cjelokupnog puka ove zemlje i otoka. U tom gradu neka budu položeni temelji crkava i samostana za obavljanje službe Božje, a u prvom redu crkve Blažene i Preslavne Djevice Marije. Za nadzor nad njezinom gradnjom Kaptol i Vijece Paga izabrali su poštovanu gospodu velecasne Vulkozija Grubonica, natpopa i Blaža Martinica, paškog kanonika, gospodina Dišmana Diševica pok. Luke i gospodina Blaža Diškovica, koji ce u ovoj knjizi uredno ispisati sve pravne poslove u vezi sa spomenutom gradnjom, naime novac koji je prikupljen, koji se ima utrošiti i isplatiti.